Grottesca

nedjelja, 24.04.2011.

The Truth Lies in the Grave

Can you see?
All faith lies beneath us
In the Darkness

Can you see?
There is nothing you can do
Or decide to save

All truth lies in the Grave

- 22:04 -

ponedjeljak, 07.02.2011.

One Chance (fly away)

That one chance
Just a matter of days
The days I chose to waste
I look back and regret
It was not how felt
But I have lost the way

That One Chance
To grab hold of destiny
And have let it go
I could have been with you
Reach for all that was safe
And call you a friend

Now I see it in your eyes
No more pain no more tears no lies
Rise and fly away
You are free
The Wind is your friend
Fly Away

We have a chance
Just a matter of days
To join the fight
We will stand in the rain
We will try to play the game
And hold to the end

Now I stand so bold
Knowing I am not alone
In this light
We have reached for our chance
That One Chance
To grab the stars

Now I see it in your eyes
No more pain no more tears or lies
Rise and fly away
You are free; the wind is your friend
Fly Away

- 18:58 -

srijeda, 14.04.2010.

Time has lost the battle

Iva moja...
Gle, prošla je godina od zadnjeg posta.
Sretan rođendan...sa zakašnjenjem...
i kao uvijek, za tebe...

The Wing is blowing...
Do you remember the first time we met?

A Wind started stirring in my heart
Now the time has come for our farewell

Another Wind starts to stir in my heart
This Wind feels so upsetting

- 14:23 -

nedjelja, 05.04.2009.

E moja Iva...

The best of friends,
Can change a frown,
Into a smile,
when you feel down.

The best of friends,
Will understand,
Your little trials,
And lend a hand.

The best of friends,
Will always share,
Your secret dreams,
Because they care.

The best of friends,
Worth more than gold,
Give all the love,
A heart can hold.

Sretan Rođendaaaaan....
Volim te puuuno

- 20:09 -

ponedjeljak, 02.02.2009.

:P

A moja Hearty,
Jesi mi dobro?
Ja ću uskoro popizditi. Trebam malo tebe, tj. razgovora sa tobom. Onaj sat i pol conversation mi je uljepšao cijeli mjesec. I super mi je što smo se čule i za onaj vikend. Fališ mi. :( buuuu
Ma pucaju me emocije, znaš, oni dani u mjesecu.
Jedva čekam da i meni i tebi završe ispiti, da se zaletimo u naše Polje i samo chillamo. Maja, Ema, Seka...ma svi. Budemo jedan babinjak napravile. hahahahha
Znam da ak ne napišem da sam supetr, odmah buš me zvala. Ne brini, dobro sam. Tj. onoliko koliko mogu biti dobro nakon utakmice sa Francuzima. bljaaaaaak... ljige!!!!
Plešem i dalje, ili kako bi se reklo, skakučem i dalje. Jedan vikend kad i sanja bude došla budemo te koji korak naučile, i ono nabacile set i koreografiju..hahahahahaha
Žao mi je zbog msn-a, nadam se da bum ga mogla popraviti. Mislim da ću morat account novi napraviti pa bum te zvrcnula da mi ponovno daš svoju adresu da te dodam.

Ako se ne čujemo uskoro,

Love ya i rasturi te ispite.

P.S. slikice sa lonjskog :)) stavila, a slike iz budimpešte kad se vidimo ;)

- 12:55 -

subota, 29.11.2008.

It smelled like Christmas

Jao Iva, kako mi faliiiiiiiiiiš!hehe

No da počnemo. Lonjsko polje je bilo super. Bili smo i u Jasenovcu, što sam očito skroz zaboravila jer čim smo stigli iznenadila sam se.(Još da nam nije pisalo u intinereru) :P
No kako god. ti znaš da sam ja smotana.
Hmm..a da, konji, krave, turopoljske svinje, čisti zrak. Ma, milina. Odmah sam se zaželjela kuće. A još k tome i nisam bila dva tjedna doma. Ali si zato ti bila, pih, uvijek se izbjegnemo.
Un busu smo se zezali,dobro, ispravka, u busu su me zajeb... Znaš da ja uvijek u busevima spavam(kak nebi znala kad uvijek na tebi završim) no svaki put kad bi ja zaspala..
Denis: Jo, jel spavaš???
Ljudi, Jo spava!!
Miki(Sjedio ispred mene): a Jo, nemoj spavati
Cure: Jo, a šta to slušaš?!
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa; ja sam popizdilaaaaaaaaaa
No ajd dali su mi pred kraj da malo spavam. Jako lijepo od njih. Slike ću ti staviti malo kasnije, jer ih još nisam dobila od Željke.
Za vikend sam otišla doma. Joviša se razbolio. Uhvatila ga je gadno gripa. Morala sam ga izliječiti....
A šta ćeš,tak da nisam ni mislila ići van jer sam mislila da nikog nema, kad ono veli meni mama da je ona vidila Maju. Nazovem ja nju...
"Majo, jesi ti tu?!"
"Jesam, a ti?"
"Jesam"
"Jel ideš van?"
"Jel ideš ti?"
"Pa idemo"
"Pa ajd"
"Onda u Hotelu u 9"
"Može"
"ajd Bok"
"Ajd Bok"
Kao što vidiš, tu su pokazao naš vokabular. Prave profesionalke.
A vani...
pih, bilo ludi...skupilo nas se i falila si naaaaaam!!!
Maja i ja sam nazdravljale tebi u ime. Hahahhahahahhaha
Eto, i mislim da će ovo biti prva godina da nećemo Novu Godinu slaviti zajedno. Malo tugujem, ali se veselim Budimpešti.
Kako Osijek, jel stoji i dalje?hehe
Ovaj Zagreb me malo nervira, jedino me spašavaju neki ljudi! I imam jednu fascinantnu vijest, ali to nećemo u javnosti, molim da me nazoveš kad uhvatiš vremena, ali pod hitno!Mislim da ćeš se iznenaditi...
Ne, ne radi se o muškom spolu, ja i dalje apstiniram od njih...krelci!
A danas sam ovo počela pisati jer...mi je zamirišalo.
I ja sam se razbolila, tj. pokupila od Joviše. Tako da sam provela u krevetu posljednjih nekoliko dana, i danas kad sam izašla van,udahnula malo zraka...i zamirišalo mi je...
FALIŠ MI!! i hoću svoj poklooooon!hehe
kiss kiss

- 19:46 -

ponedjeljak, 27.10.2008.

Draga Iva

Odlučila sam da će ovaj blog postati pisma tebi.
Rijetko se čujemo, još rjeđe vidimo.
Znam te, znaš me. Falimo si. Uvijek te zanima kako sam i šta ima novog, šta radim. A novaca na mobitelu nikad niti jedna :).Ti u Osijeku , ja u Zagrebu a kao da samo na različitim krajevima svijeta.
Mislim da ćeš biti zadovoljna.
Pa da počnem.
Ovaj mjesec mi je bio pretrpan i proletio je pre brzo. Tjedni su bili popunjeni do daske, krcati i naporni. Došlo je do te mjere da sam došla na net, provjerila mail i u krevet. Još mi je laptop na zadnjim izdasima. He he, ali su stigli neki novčići i kupila sam si novi. Ali dok sam njega dovela u uporabu prošla tetka sa kiflama. Msn nam je bio jedini način komunikacije posljednjih nekoliko mjeseci pa se vjerojatno ni zbog toga nismo dugom čule. Ali ne brini, sve je aktivirano ponovno.
Di sam stala…aha…tjedni krcati, ali kvalitetno. Sanja, Krešo i ja smo krenuli na irski step iliti Irish Maidens. Kob' rekao da bum stepala. He he, pa nije ništa ozbiljno ali je zabavno i umorno…poslije dva sata skakanja sanjam krevet. Skačemo na pre ludu mjuzu, a naš instruktor (irac) ima pre dobar smisao za humor. Fax ide do jaja…he he, radi se sa udrugom, nikad se ne spava, istina je da uglavnom radimo fešte, ali i konkretne stvari.Od razvoja weba za studente do uređenja studentskih prostorija. Ljudi na faxu?? Zakon. Ludilo, zabava i smijeh. Kob' reko! He he.
Kao što znaš, neki ispit me je malo bio gnjavio i *ebo u mozak, ali kak sam ga dala svi smo happy! A najviše mama, he he!
No nije sve bajno naravno. U cijelom procesu početka faxa i tog zadnjeg ispita i obaveza koje imam, ne samo u Zagrebu ali kao što znaš i doma, došlo je do toga da sam neke ljude zapustila. Žao mi je zbog toga, više nego što možeš zamisliti i ne opravdavam se ničim, ali stvari tako stoje. Možda bi se moglo reći da sam i tebe, ali znam da to nikako nije istina sa tvog stajališta. Jer i kad se ne čujemo po mjesec dana, niti jedna se ne naljuti jer znamo da to znači da ćemo se samo više ispričati.
Znam da ćeš me pitati i za dečke. Ali te moram razočarati, ništa novo. U nekima sam se razočarala jer su tražili u meni nešto što nisam. I postavljali pitanja koja bi na kraju bili uzroci rastanka, pa sam rekla odgovor koji se htio čuti. I makar mi je žao što sam lagala i što je zbog toga izbilo prepiranje i svađa, a na kraju zatišje i hlađenje,znam da sam se spasila od još više boli.
Ah, speaking of pain.
Počela sam ga opet sanjati, kao da sve ide ispočetka. Sanjala sam lice, oči, osmjeh. Snovi su isti, kao i prije. Nisam dugo pisala, morat ću opet, da pustim sve na papir.
U zadnje vrijeme mi je brz korak, i želim da ga slijediš u stopu.
Mislim na tebe :)

Yours Crazy

- 21:44 -

petak, 03.10.2008.

Battles

Some battles are meant to be won, some are meant to be lost! There is nothing less to it and nothing more.
So when you take that road, which leads to somewhere, you take it with both your hands and all of your heart. And even when you realize the error of your choice, you don’t back down. Don’t regret your words, your actions, but hope they will regret theirs. We all came from the same earth and to the same earth we will return. We are all different, yet the same. We live to make mistakes, we live to redeem ourselves, we live to hate, we live to love, we live to die…but always staying in good memories.
“Star light, star bright
First star I see tonight
I wish I may, I wish I might
Have the wish I wish tonight”

Let us live so when we come to die,
Even the undertaker will be sorry…
Mark Twain

- 04:02 -

utorak, 23.09.2008.

DA! Baš!

U zadnje vrijeme sam se osjećala nekako čudno. Pomalo usporeno..melankolično na neki način. Neke stvari su me ostavile iznenađenom i zbunjenom isto onoliko koliko su stvari koje sam ja nekad činila ostavljale ostale zbunjenima. Bilo je i vrijeme da se stvari obrnu. Karma. Ja vam velim, sve je karma. Baš sam gledala neki dan emisiju „My name is Earl“(ako još niste obavezno počnite) i toliko sam se smijala da me je na trenutak uhvatio grč u stopalu(makar ne znam kako je to sve povezano)te me je odjednom udarilo, karma! I bome mi je došlo iz guzice u glavu. HA! Fuck it all! The bitch is back! Jesam, pokušala sam promijeniti ono što se nije moglo samo da bi se vratili na početak. Skoro je došlo do toga da ponovno proživljavamo neke stvari koje uistinu ne mogu ponovno proživiti. Sva sreća što sam na vrijeme shvatila. Fala ljepo...nebi!!!

----------------------------------------------------------------------------------------
P.S. slike s Mejdena u Ostalo...enjoy!:)

- 17:09 -

srijeda, 17.09.2008.

U vlaku..

Sa Majom i Željkom u vlaku putujem
I za Zagrebom ne tugujem
Parni Valjak svira
I nas to baš u srce dira

Maja eto tu nešto se smije
A Željko nekaj brije
Kajmak i marmelada
I tužna balada

Eto polja i oranica zelenih
I drveća prekrasnih
Eto pruga koliko hoćeš
I svijet gdje sve možeš

Putujemo domu svom,Bilogori našoj
Grubišnom i Jasenovači strašnoj
Eto nas već na pola puta
I dobro nam je poznata ova ruta

Vlak nas njiše amo tamo
Razgovori i osmjesi samo
Nema cajki samo rock
Jel ipak je to moj laptop

Čak nas i krave već čudno gledaju
No svi ljudi u naš vagon sjedaju
Pa valjda im je dobra naša mjuza
Ili možda Žacova šuza

No kako god da bilo
Lijepo bi čovjek snio
Dok muzika svira i žamor ljudi svugdje
Dok si domu sve bliže a briga nigdje

- 12:07 -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

The Dark Side of Blog

I am..

The Dark Side of Pics